Na Staru godinu 2015. dobili smo obavijest da se moramo iseliti, odnosno da od 2. siječnja sljedeće godine nećemo više “stanovati” u dvorani III Doma sportova. Već ranije bila je iseljena Šurbekova Akademija. Godinama smo odolijevali “napadima” rukometaša, u toj dvorani bili smo 22 godine. I onda nam doslovno preko noći kažu da se moramo iseliti.
No, uslijedila je mukotrpna bitka za dvoranu, a odlučujući potez povukao je gradonačelnik Milan Bandić koji je rekao kako ne dolazi u obzir da se klub s takvom tradicijom i rezultatima izbaci na ulicu. Treba reći da smo mi bili spremni ustupiti dvoranu rukometašima, ali u zamjenu za adekvatan prostor. Bilo je raznih opcija, a na kraju se “ukazala” Medarska. Prvotno nam je rečeno da ćemo tamo biti do uređenja dvorane u Vrbiku, no ta je dvorana završila u drugim rukama. Realno, Vrbik nam ni nije odgovarao, nama je bilo potrebno minimalno 12 stolova. Postojala je i opcija s Velesajmom, ali to je bila suluda ideja. Ta dvorana nije ispunjavala uvjete za stolnoteniske treninge, utakmice itd. Treba reći da Medarska nije projektirana za stolni tenis, nego za rekreaciju, tako da smo zamolili da se prilagodi za stolni tenis. Ostala su još dva ključna problema, za koja smo dobili obećanje da će se riješiti. To su uredski prostori u sklopu dvorane, a gdje bismo usto napravili i prostor za zbirku naših uspomena, uspjeha, medalja, trofeja itd. Kako i dolikuje jednom takvom klubu s tolikom tradicijom. Drugi problem je klimatizacija. Postojeće stanje nije dobro, a gradonačelnik Bandić je donio rješenje da se to sredi. Moram istaknuti da ta dvorana nije samo riješila klupsku budućnost, nego se koristi i za reprezentativne akcije. Praktički svi reprezentativci treniraju u njoj, no treba još na razini Saveza riješiti da to postane nacionalni centar. Intencija je da to postane i regionalni centar, za što je veliki interes pokazao i ITTF.